Otvaranje imanja

Na dan otvorenih vrata udruga 15. lipnja, 2013. proslavili smo otvorenje imanja Impuls. Družili smo se uz likovne radionice, sportske igre i roštilj, a nakon svega naše smo goste proveli po terapijskoj stazi “Kroz prirodu do integracije”.

Otvaranje imanja Impuls

Kroz prirodu do integracije

Kada pratimo razvoj čovjeka, on što je najupečatljivije i od neophodne važnosti je učenje.

Od prvih dana života nas prati učenje kroz iskustvo. Kada je dijete malo ono će apstrakciju kako je nešto mokro najbolje naučiti ako si smoći rukav.

Tako je nastao program „Kroz prirodu do integracije.“.Program je koncipiran na taj način da se djeci koja imaju poteškoća u razvoju, gdje je najčešće upitna motivacija, pruži najjednostavniji način iskustvenog učenja. Kako sam naslov kaže – u prirodi se dešava integracija cijelog ljudskog sustava. Mi smo dio prirode i tamo je početak svega. Tamo se čovjek treba vratiti. Kako najbolje naučiti što je gravitacija ako ne u samom odnosu na nju spuštajući se nizbrdo, jer je u dolini ručak?

Kako najbolje naučiti kako je lako ili teško hodati po livadi ili blatnom putu kada padne kiša, ako ne u neposrednom odnosu?

Priroda nas sama uči i postavlja zadatke koje mi savladavamo, ne trebamo ih izmišljati u zatvorenim dvoranama.

Kako bolje povećati kapacitet pluća za razvoj govora ako ne penjući se po brdu jer nam je tamo ljuljačka?

Ono prekrasno u tome i gdje se dešava integracija je da jedno penjanje zadovoljava tako puno unosa (gravitacijska sigurnost, taktilna obrada u slučaju proklizavanja ili pada, ravnoteža – ako se hoda po kamenju, usmjeravanje pažnje – želimo stići do cilja (koji je ujedno i nagrada)).

U prirodi se dešavaju divne stvari, jer ne trebate puštati umirujuću glazbu – to rade ptice u šumi – gdje se odvija program, ne trebate donositi razne materijale koji mirišu drugačije-to odrade životinje koje se nalaze na imanju.

Kako je konkretna radnja važna u učenju, a to nam je jedan od glavnih ciljeva kod djece sa teškoćama u razvoju, priroda ih nudi u svakoj situaciji (ako radimo na zemlji i sadimo nešto – imamo prljave ruke, poslije toga se ruke peru, vozimo u tačkama sijeno koje jedu životinje…)